Radionice

Akronim projekta: HR-GPP

Voditelj projekta: prof. dr. sc. Dinka Šago

Članovi projektnog tima: prof. dr. sc. Dinka Šago, izv. prof. dr. sc. Ana Radina, doc. dr. sc. Trpimir Perkušić, Sanja Čović Jurčević, mag. iur.

Opis projekta: Istraživanje je usmjereno na razvoj suvremenog hrvatskog građanskog procesnog prava s obzirom na izazove koji se pojavljuju pred hrvatskim sudovima. Projekt kreće od hipoteze da je u Republici Hrvatskoj nužno nastaviti reformu građanskog procesnog prava radi njegovog daljnjeg unaprjeđenja i podizanja razine zaštite, kako prava građana tako i pravnih subjekata. Posebna pažnja biti će posvećena komparativnoj evaluaciji djelotvornosti sustava građanskog pravosuđa; određenja granica, mogućnosti i načina daljnje dejudicijalizacije građanskoga pravosuđenja u smislu prenošenja određenih stvari iz sudske nadležnosti u nadležnost drugih profesija, prije svega javnih bilježnika; mogućnosti proširenja pomoćnih pravosudnih službi, impostacija znanstvene osnove za daljnji razvitak alternativnih metoda rješavanja sporova, u prvom redu arbitraže i mirenja.

Predmetom analize biti će ostvarivanje prava na pravično suđenje posebice kroz prizmu troškova parničnog postupka, dosezi ograničenja pojedinih temeljnih prava, modernizacija i digitalizacija pravosuđa, obveza prethodnog rješavanja spora mirnim putem, prava pojedinih kategorija osoba u građanskim sudskim postupcima, prije svega ovršenika, radnika, djece, osoba lišene odnosno ograničene poslovne sposobnosti. Ključne polazišne osnove - problem kvalitete i efikasnosti rada hrvatskog pravosuđa je jedan od ključnih problema s kojima se suočava procesno pravo Republike Hrvatske. Taj se problem s aspekta građanskoga pravosuđenja postavlja u osnovi dvojako, kao pitanje primjerenosti hrvatskog organizacijskog, ali i funkcionalnog građanskog procesnog prava.

 Istraživanje je usmjereno na trenutno dostupne modele u hrvatskom pravnom sustavu u pružanju pravne zaštite skupinama čija su prava povrijeđena ili ugrožena. Usporedit će se razina pravne zaštite koja se osigurava u hrvatskom pravnom sustavu u odnosu na razinu koju predviđaju instrumenti Europske unije. S obzirom na predmet istraživanja, analizirat će se zakonske odredbe kao i sudska praksa hrvatskih sudova i praksa Suda EU i Europskog suda za ljudska prava. Prikupljanjem sudske prakse pokušat će se najprije analizirati tehnika postupanja suda u određenim posebnim postupcima te odstupanja od modaliteta kao i opravdanost takvog postupanja te procesi poput globalne digitalizacije u pristupu pravosuđu i primjena GDPR–a u sudskom/izvansudskom postupku. U tom smislu bit će nužno istražiti važeće uređenje hrvatskog građanskog procesnog prava zbog: definiranja načina uvođenja odnosno proširenja službe „pravoskrbnika“ (Rechtspflegera) u pojedinim građanskim sudskim postupcima; određenja granica, mogućnosti i načina daljnje dejudicijalizacije građanskoga pravosuđenja u smislu prenošenja određenih stvari iz sudske nadležnosti u nadležnost javnih bilježnika; impostacije znanstvene osnove za daljnji razvitak alternativnih metoda rješavanja sporova, u prvom redu arbitraže i mirenja; općeg poboljšanja kvalitete i učinkovitosti parničnog postupka kroz analizu učinka dosadašnjih reformi (posebno Novele Zakona o parničnom postupku iz 2019 i 2022.) i planiranja mogućih budućih reformi, posebno u pravcu jačanja elemenata planiranja i koncentracije postupka u svrhu osiguranja jamstava poštenog suđenja u razumnom roku.

Cilj je istražiti na kojim područjima prava tzv. slabijih strana u postupku nisu još u potpunosti ostvarena i predložiti moguća rješenja problema. Pri tome će se nastojati detektirati problemi u primjeni pravila kojima su regulirana procesna prava pojedinih skupina i naznačiti određena rješenja. Istraživanjem se namjerava utvrditi koliko se nacionalna tumačenja EU instrumentarija  iz područja pravosudne suradnje u građanskim stvarima razlikuju, s obzirom na postojeći nacionalni okvir za određivanje i provedbu ovrhe. Na nacionalnoj razini naglasak će biti na istraživanju funkcionalnosti novouvedenih modela u parničnom i ovršnom postupku (poput oglednog spora, uloge javnog bilježnika u ovrsi) kao i  promjene u poimanju zastupanja u postupku (napuštanje odvjetničkog zastupanja, položaj javnog bilježnika kao zastupnika u pravnim poslovima koje je posvjedočio/sastavio isprave). Istraživanje će rezultirati davanjem kritičke analize postojećeg stanja s prijedlozima budućih zakonskih izmjena uočenih praktičnih problema. Kritička evaluacija rješenja i praćenje primjene poslužit će kako bi se detektirale poteškoće i nesustavnosti u tumačenju u praksi, u odnosu na postojeća nacionalna rješenja. Istraživanje će dati analizu koliko je, u okviru procesa modernizacije i digitalizacije, tradicionalna obilježja građanskog procesnog prava (standardi prava na pravično suđenje, pravne sigurnosti, otvoreno pravosuđenje) moguće ostaviti nepromijenjena, odnosno jesu li i u kojemu opsegu nužne prilagodbe, napuštanje ili jačanje pojedinih od njih.

Istraživanje će rezultirati i obranom doktorskog rada članice projekta, doktorandice u kojem će se nastojati obraditi sljedeće hipoteze: 1. utvrditi će se utječu li troškovi parničnog postupka u Republici Hrvatskoj na pravo svakog pojedinca na pristup sudu zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Uzeti će se u obzir prosječna primanja građana u Republici Hrvatskoj u korelaciji s očekivanim troškovima parničnog postupka te analizirati njihov utjecaj na zajamčeno pravo na pristup sudu, odnosno na samo pravično suđenje, uz poseban osvrt na institut pružanja besplatne pravne pomoći kojim je sam zakonodavac intervenirao u svrhu očuvanja ravnoteže u predmetnoj problematici; 2. utvrdit će se utječu li troškovi parničnog postupka u Republici Hrvatskoj na (de)stimulaciju obijesnog parničenja. Ekonomskom i pravnom analizom utjecaja troškova parničnog postupka na samo pokretanje parničnog postupka utvrditi će se utjecaj parničnih troškova i paušalnih nagrada za rad odvjetnika na potenciranje zlouporabe prava pojedinaca da se za rješavanje spora obrate pravosudnom aparatu; te će se naposlijetku utvrditi postoji li potreba korigiranja troškova parničnog postupka u hrvatskom zakonodavstvu ovisno o stadiju postupka.

Za potrebe istraživanja u okviru projekta koristit će se poredbena metoda analize domaćeg i inozemnog zakonodavnog okvira i sudske prakse istraživane procesnopravne problematike. U svrhu pregleda i analize recentne domaće i strane znanstvene literature vezano uz procesna prava i njihovih ograničenja primijenit će se niz metoda kao što su primjerice metoda analize sadržaja, metoda analize i sinteze te posebice važna metoda komparacijske analize Republike Hrvatske u odnosu na države u regiji i EU. Posebna pozornost će se posvetiti analizi sudske prakse Suda EU i Europskog suda za ljudska prava.

Akronim projekta: IMRP

Voditelj projekta: doc. dr. sc. Trpimir Perkušić

Članovi projektnog tima: doc. dr. sc. Trpimir Perkušić, prof. dr. sc. Andrijana Bilić, prof. dr. sc. Dinka Šago, Sanja Čović Jurčević, mag. iur., Mirna Dajak, mag. iur., izv. prof. dr. sc. Šime Jozipović, Domagoj Mrčelić, mag. iur.

Opis projekta: Projekt "Izazovi modernog radnog prava - de lege lata i de lege ferenda " u kontekstu Republike Hrvatske fokusira se na analizu postojećeg zakonodavnog okvira radnih prava ( de lege lata ) te na moguća poboljšanja i prijedloge ovih zakonodavnih rješenja ( de lege ferenda ). Naime, radno pravo u Hrvatskoj pretrpjelo je značajne promjene kroz posljednja desetljeća, posebno uzimajući u obzir usklađivanje radnopravnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije i društveno-ekonomskim promjenama.

Upravo navedeno predstavljalo je jedan od glavnih razloga zakonodavca za donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ br. 151/22) što je u konačnici trebalo rezultirati prilagodbom radnopravnog zakonodavstva modernim uvjetima rada, zaštiti prava radnika te smanjenju nesigurnosti na tržištu rada. Međutim, postoje i brojni izazovi u njegovoj primjeni, poput nesigurnosti u vezi s pravima radnika u kontekstu fleksibilnog rada, ugovora o dodatnom radu, zapošljavanja na određeno vrijeme, odgovornosti za štetu kao i zaštite individualnih prava radnika. U skladu s navedenim, projekt sadržajno možemo podijeliti u tri segmenta: Prvi dio istraživanja fokusiran je na analizu postojećeg zakonodavnog okvira u odnosu na atipične oblike rada s posebnim naglaskom na ugovor o radu na određeno vrijeme (a kojim izmjenama i dopunama Zakona o radu se nastojala smanjiti zloupotreba ovog instituta od strane poslodavaca kao i osigurati veća zaštita radnika koji rade temeljem ovog ugovora).

Naime, prethodnim zakonskim rješenjima intencija zakonodavca bila je fleksibilnim pristupom pretpostavkama sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme pridonijeti većoj mogućnosti otvaranju novih radnih mjesta odnosno smanjiti razinu nezaposlenosti, dok se trenutnim zakonskim rješenjem nastoji primjenu ovog instituta ograničiti zbog sve većeg udjela ugovora o radu na određeno vrijeme. Pitanje koje se postavlja je da li će novele radnopravog zakonodavstva koje se odnose na pretpostavke sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme dovesti do prestanka zloupotrebe ugovora o radu na određeno vrijeme te se takvom normativom osigurati veća zaštita radnika koji rade temeljem ovog ugovora.

Također, u ovom dijelu istraživanja obraditi će se i dodatan rad radnika koji je uveden u naše zakonodavstvo 2014. godine s ciljem suzbijanja „rada na crno“. Naime, izmjene i dopune Zakona o radu iz 2022. godine između ostalog imale su za cilj i prilagodbu ovog instituta stvarnim potrebama tržišta rada, te su izmijenjeni uvjeti za sklapanje ugovora o dodatnom radu kao i trajanje samog ugovora. Zbog navedenog će se dati prikaz novog pravnog uređenja ovog oblika rad, te odgovoriti na pitanje hoće li se trenutnim zakonodavnim okvirom ovog instituta bar djelomično suzbiti neprijavljeni rad odnosno „rad na crno“.

Drugi dio istraživanja odnosi se na posebno pravno uređenje odgovornosti za štetu nastale na radu i u vezi s radom. U hrvatskom pravu odredbama Zakona o radu i drugih zakona iz područja radnih odnosa posebno su u odnosu na opća pravila obveznog prava uređena odgovornost radnika za štetu prouzročenu poslodavcu, odgovornost poslodavca prema trećima osobama kao obliku odgovornosti za drugoga i odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku. Međutim, u dijelu kojim je ova odgovornost posebno uređena, posebna zakonska normativa nije povezana i kao takva je nekonzistentna, a niti sudska praksa nema ustaljena jedinstvena pravna shvaćanja o ovim vrlo važnim pravnim problemima koji proizlaze iz ovog posebnog pravnog uređenja, to će se nastojati ponuditi alternativna rješenja de lege ferenda koja će biti usklađena s direktivama Europske Unije.

Treći dio istraživanja odnosi se na analizu posebnih postupovnih odredbi Zakona o radu koja se primjenjuju u parnicama iz radnih odnosa, odnosno vidjeti mogu li ova posebna postupovna pravila odgovoriti svim procesnim potrebama koje zahtijevaju posebna obilježja i zaštitni karakter radnog odnosa. Dakle, cilj ovog projekta je pružiti temeljitu analizu trenutne prave regulative u navedenim segmentima, ukazati na postojeće nedostatke te ponuditi alternativna rješenja de lege ferenda koja će zadovoljiti zahtjeve koji proizlaze iz prihvaćenih konvencija Međunarodne organizacije rada, pozitivnopravne zahtjeve vladavine prava i biti usklađena s direktivama Europske Unije.

Akronim projekta: CyberSecInterNational

Voditelj projekta: prof. dr. sc. Marija Boban

Članovi projektnog tima: prof. dr. sc. Marija Boban, prof. dr. sc. Vesna Barić Punda, prof. dr. sc. Žarko Žagar, izv. prof. dr. sc. Petar Mišević, dr. sc, Melis Mladineo Brničević, Luka Roso, mag. iur.

Opis projekta: Digitalna transformacija gospodarstva i društva ubrzala se posljednjih godina što je otvorilo mnoge nove mogućnosti, ali i razne potencijalne prijetnje poput kibernetičke sigurnosti. Današnji život se sve više oslanja na digitalne tehnologije, te samim time kibernetički napadi postaju sve učestaliji.

Digitalizacija je odavno u porastu, ali zato nagli porast rada od kuće, kupovine putem interneta i komunikacije preko društvenih mreža najviše vezujemo uz pandemiju koronavirusom. Gledajući s jedne strane, to je bilo iznimno korisno za ekonomiju i potrošače tijekom oporavka od krize izazvane koronavirusom, ali s druge strane otvorilo je put za porast kibernetičkog kriminaliteta. Isto tako, ratom u Ukrajini otvoren je prostor za nove kibernetičke prijetnje.

Sektori koji se najviše oslanjaju na digitalne tehnologije, odnosno na mrežni informacijski sustav najviše su izloženi riziku od kibernetičkih napada, a tu najčešće ubrajamo zdravstvo, promet, energetiku, sigurnost, telekomunikacije i obranu. U svijetu koji je postao umrežen, kibernetički kriminalitet postaje ozbiljna prijetnja unutarnjoj sigurnosti Europske unije i sigurnosti svih sudionika na internetu te su kibernetičke prijetnje posebno usmjerene na e-trgovinu, e-plaćanja, kao i na zdravstveni sustav.

Upravo iz ovih razloga kibernetička sigurnost je postala jedan od važnih prioriteta kako Hrvatske, Europske unije tako i međunarodne zajednice u cjelini. Danas, kibernetička sigurnost igra ključnu ulogu u digitalnom svijetu. Zaštita podataka jedan je od temelja, iz razloga povećane količine osjetljivih informacija koje se pohranjuju i razmjenjuju u digitalnom prostoru, a sigurnost je od iznimnog značaja za zaštitu osobnih, financijskih i poslovnih podataka od prijevare i krađe.

Isto tako fokus je na prevenciji financijskih gubitaka jer kibernetički napadi mogu rezultirati velikim financijskim gubitcima za pojedine organizacije, odnosno tvrtke, što znači da ulaganje u sigurnost može pomoći smanjiti te rizike. Kritična infrastruktura, poput energetskih mreža, transportnih sustava i zdravstvenih usluga ovisi o sigurnim informacijskim sustavima. Kibernetička sigurnost ključna je za zaštitu sustava od potencijalnih napada koji bi mogli rezultirati katastrofalnim posljedicama.

Kako se tehnologije razvijaju, tako i metode napada također evoluiraju. Razvoj nacionalne i međunarodne regulativa u kibernetičkom prostoru neophodan je odgovor na nove prijetnje koje uključuju sofisticirane napade koji koriste umjetnu inteligenciju te druge napredne tehnike a očuvanje i zaštita kibernetičke sigurnosti temeljna je komponenta modernog poslovanja i svakodnevnog života koja osigurava sigurnost i stabilnost u digitalnom okruženju.

U veljači ove godine donesen je novi Zakon o kibernetičkoj sigurnosti, Narodne novine br.14/24 u temeljem Direktive NIS 2 a cilj projekta jest kroz provedbu projektnih aktivnosti istražiti razvoj i provedbu međunarodnog i nacionalnog okvira zaštite kibernetičke sigurnosti kao i istraživanju poduzetih mjera nadležnih tijela, suradnji s drugim sudionicima, razmjeni potrebnih podataka, spremnosti za razvoj nacionalnih mjera zaštite kibernetičke sigurnosti Republike Hrvatske, razvoj i stalno prilagođavanje, kako bi hrvatski kibernetički prostor bio uređen, dostupan, otvoren i siguran za razmjenu podataka i elektroničkih usluga. Cilj je analizirati aktualne kibernetičke prijetnje koje predstavljaju kibernetički napadi, te ukazati na važnost informacijske sigurnosti i zaštite, analizirati i opisati najzastupljenije oblike kibernetičkih napada i ugroze od suvremenih oblika kibernetičkog kriminala kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj.

Akronim projekta: LJP_SHD

Voditelj projekta: doc. dr. sc. Ranka Jeknić

Članovi projektnog tima: doc. dr. sc. Ranka Jeknić, dr. sc. Blanka Čop

Opis projekta: Ljudska prava zauzimaju središnje mjesto u suvremenim društvima. Uslijed recentnih društvenih i političkih promjena i postmodernih izazova istraživanje ljudskih prava u suvremenom (hrvatskom) društvu iz sociološke perspektive pokazuje kompleksnost ovog područja koje se uglavnom problematizira kroz pravni okvir. Iz sociološke perspektive analiza ljudskih prava u suvremenom hrvatskom društvu može obuhvatiti nekoliko ključnih aspekata i tema: povijesni kontekst, institucionalni / normativni okvir, društvene / sociološke aspekte (društveni pokreti, nevladine organizacije percepcija o ljudskim pravima itd.), implementaciju ljudskih prava, utjecaj na društvo te aktualna pitanja ljudskih prava (na primjer: diskriminacija, sloboda govora, položaj izbjeglica i migranata itd.).

Istraživanje ljudskih prava u Hrvatskoj zahtijeva kombinaciju teorijskog okvira i (kritičkih) analitičkih alata. Ovaj istraživački projekt će se fokusirati na kritičku analizu okvira kako bi se bolje razumjela percepcija i primjena ljudskih prava u hrvatskom društvu, te prikazala ključni aspekti ljudskih prava koji su istraživani u hrvatskoj sociologiji. Istraživanje će pružiti vrijedan uvid u korpus provedenih socioloških istraživanja o ljudskim pravima u Hrvatskoj i znanstvenih radova objavljenih u relevantnim znanstvenim časopisima u posljednja dva desetljeća. 

Ciljevi istraživanja:

1. Analizirati postojeće pravne okvire i norme koji reguliraju ljudska prava u Hrvatskoj;
2. Analizirati relevantne znanstvene časopise u kojima su objavljeni radovi na temu ljudskih prava u Hrvatskoj;
3. Poslužiti se metodologijom kritičkog pristupa u cilju identifikacije društvenih i kulturnih mehanizama koji oblikuju percepciju ljudskih prava. 

Metodologija: Kritička analiza okvira - Analizirat će se pravni i institucionalni okvir ljudskih prava u Hrvatskoj. Fokusirat ćemo se na zakonske tekstove, međunarodne konvencije koje je Hrvatska ratificirala, dokumente / politike nacionalnih institucija i znanstvene radove.

Akronim projekta: KRA-NU

Voditelj projekta: izv. prof. dr. sc. Ivan Vukušić

Članovi projektnog tima: izv. prof. dr. sc. Ivan Vukušić, doc. dr. sc. Ivana Radić

Opis projekta: Kazneni zakon u Republici Hrvatskoj je podijeljen na Opći i Posebni dio. Svima je općepoznato da se u Posebnom dijelu Kaznenog zakona nalaze konkretna kaznena djela koja su najzanimljivija i studentima, ali i javnosti odnosno medijima. Iz navedenoga proizlazi da je Opći dio Kaznenog zakona zanemaren te kao takav se doživljava kao nebitan, iako se u nastavnom procesu studentima koji slušaju Kazneno pravo većinu vremena tumači Opći dio Kaznenog zakona koji i jest najvažniji jer se primjenjuje na sva kaznena djela u Posebnom dijelu Kaznenog zakona.

Obzirom na rastuću pojavu nasilja u društvima, učestalosti različitih fizičkih ali i ekonomskih napada na pojedince koji se mogu analizirati u okviru nužne obrane, činjenica je da danas u društvu postoje različite krize koje potencijalno stvaraju situacije nužne obrane i krajnje nužde. Iako su dva temeljna sastojka nužne obrane napad i obrana, a krajnje nužde opasnost i otklanjanje opasnosti, kada se u praksi analizira situacija, činjenica je da u okviru okolnosti koje se analizira kroz krajnju nuždu može postojati i napad.

Primjerice, iako se osoba A brani od napada osobe B i pri tom uporabi i razbije stvar osobe C da bi se uspješno obranila, ova situacija se procjenjuje kroz krajnju nuždu kao razlog isključenja protupravnosti, jasno je da ovdje ne postoji samo opasnost (krajnja nužda) nego postoji i napad od strane napadača (kao dio nužne obrane). 

U teoriji kaznenog prava se napad definira kao svako povređivanje ili ugrožavanje nekog pravno zaštićenog dobra napadnutog koje potječe od čovjeka. Napad životinje ili situacije koje nastaju od opasne stvari se ne smatraju da potječu od čovjeka iako ih je čovjek proizveo ili s njima rukuje ili ih nije zaštitio na odgovarajući način. Napad se može izvršiti i nečinjenjem ako se njime ispunjavaju sve pretpostavke nekog kaznenog djela nečinjenjem. U tom se slučaju nužna obrana sastoji u prisiljavanju garanta na dužno činjenje ili u tome da osoba koja pruža pomoć sama otkloni nastup posljedice. U teoriji kaznenog prava se opasnost definira kao stanje u kojem postoji vjerojatnost da će nastupiti povreda nekog pravnog dobra. Smatra se da ona mora nadilaziti uobičajeno stanje u nekom području života pa su isključene opasnosti kojima je izloženo čitavo stanovništvo ili barem jedan njegov dio (kao što je primjer s gladi u ratu, stambena kriza i.t.d.).

Svrha projekta je kroz načelo zakonitosti proklamirano u Kaznenom zakonu i činjenice koje prate institut krajnje nužde i nužne obrane pravno imenovati dvije iste pojave – odnosno postojanje napada kod nužne obrane i krajnje nužde.

Cilj projekta je na dogmatskoj razini analizirati sličnost, istovjetnost ili razlike između opasnosti i napada. Cilj projekta je kroz različite primjere iz sudske prakse navedenu problematiku približiti studentima kako bi mogli ispravno identificirati institute nužne obrane i krajnje nužde u svakodnevnim pojavama u društvu. Cilj projekta je omogućiti kritičko razmišljanje studenata o institutima Općeg dijela Kaznenog zakona (nužna obrana i krajnja nužda). 

Hipoteze:

1. Kada postoji napad uvijek postoji nužna obrana, a ne krajnja nužda.
2. Da bi se pojedincu priznalo postojanje krajnje nužde, mora postojati vjerojatnost nastupa štetne posljedice.
3. Da bi se žrtvi priznalo pravo na nužnu obranu, napad mora potjecati od čovjeka. (pas koji nije na lancu, odgovornost vlasnika).

Pitanja:

1. Mora li napad uvijek biti istodoban s radnjom kojom se otklanja napad?
2. Treba li ograničiti dobra koja se mogu štititi krajnjom nuždom?

Akronim projekta: SMART

Voditelj projekta: prof. dr. sc. Petra Amižić Jelovčić

Članovi projektnog tima: prof. dr. sc. Petra Amižić Jelovčić, prof. dr. sc. Željka Primorac

Opis projekta: Zbog višestrukih prednosti pomorskog prometa, više od 90% robe u svjetskoj trgovini prevozi se morem. Prva prednost pomorskog prijevoza je ta što je cjenovno pristupačniji od drugih oblika prijevoza zbog relativno kratkog vremena potrebnog za rukovanje teretom. Također, troškovi osiguranja su niski, jer je pomorski prijevoz sigurniji od drugih oblika prijevoza. Nadalje, fleksibilan je i pouzdan jer se može koristiti za prijevoz različitih količina, kao i različitih vrsta tereta.

Još jedna vrlo važna prednost pomorskog prometa je što je to ekološki najprihvatljivija grana prometa s obzirom da  brod omogućuje prijevoz uz manju potrošnju energije i emisiju plinova štetnih za okoliš u odnosu na kopneni  i zračni promet. Iako pomorski prijevoz ne zagađuje okoliš kao drugi oblici prijevoza, on također uzrokuje emisije stakleničkih plinova, te zvučno onečišćenje i onečišćenje mora uljem. Osim toga, zbog ekonomske koristi, brodarska industrija još uvijek koristi pogonska ulja koja su jako štetna za okoliš.

Sukladno tome, pomorski promet predstavlja izvor opasnosti ne samo za morski okoliš, već i za stanovništvo koje živi uz obale, budući da se štetne čestice s brodova mogu prenijeti stotinama kilometara. Ipak, očekuje se da pomorski promet ostane ekološki najprihvatljiviji način prijevoza po toni robe prevezene na velike udaljenosti. Ključ za ostvarenje tog cilja je zeleno brodarstvo, koncept održivog razvoja primijenjen na sektor brodarstva, koji uključuje ekološku i društvenu odgovornost.

Održivi promet odnosi se na načine prijevoza koji su održivi u smislu svojih društvenih i ekoloških utjecaja. Stoga su okarakterizirani kao načini prijevoza s niskom i nultom emisijom, energetski učinkoviti i pristupačni načini prijevoza, koji uključuju električna vozila i vozila na alternativna goriva i LPG. Prema Europskom zakonu o klimi, EU se obvezao smanjiti svoje neto emisije stakleničkih plinova za najmanje 55% do 2030. godine. Paket zakona „Prikladan za 55” stvara preduvjete za sve sektore gospodarstva EU-a da postanu sposobnima za postizanje ovog cilja te, ujedno, otvara put Europskoj uniji prema postizanju svojih klimatskih ciljeva na pravedan, troškovno učinkovit i konkurentan način.

Iako se pomorstvo smatra ekološki najprihvatljivijim načinom prijevoza, prema Međunarodnoj pomorskoj komori (ICS) i Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO), globalna trgovačka flota odgovorna je za oko 3% globalne emisije ugljičnog dioksida, a ako se ništa ne poduzme, bit će odgovorni za oko 17% globalnih emisija CO2 do 2050. godine. Prema izvješću OECD-a, potpuna dekarbonizacija sektora bila bi moguća do 2035. ako se kombiniraju 3 sljedeće opcije: 1. Tehnološke mjere; kroz poboljšanje energetske učinkovitosti i skladištenja; 2. Operativne mjere; smanjenje brzine plovila; 3. Obnovljiva energija; korištenje biogoriva ili energije vjetra.

Kao dio zakonodavnog paketa Komisije „Fit for 55“ za smanjenje emisija stakleničkih plinova u EU za najmanje 55% do 2030., u srpnju 2023. godine usvojena je Uredba FuelEU Maritime, (Uredba (EU) 2023/1805) koja će stupiti na snagu 1. siječnja 2025. Promiče korištenje obnovljivih goriva s niskim udjelom ugljika i tehnologiju čiste energije za brodove, koji su ključni za potporu dekarbonizaciji u sektoru. Uredba FuelEU Maritime postavlja maksimalne granice za godišnji prosječni intenzitet stakleničkih plinova (GHG) za brodove iznad 5000 bruto tona, a koji pristaju u europskim lukama, bez obzira na zastavu broda. 

Propisane dopuštene godišnje granice emisija će osigurati postupno smanjenje intenziteta stakleničkih plinova u gorivima koja se koriste u sektoru tijekom vremena, počevši sa smanjenjem od 2 % do 2025. i dosežući smanjenje do 80 % do 2050. Uredba također uvodi dodatne zahtjeve za nultu emisiju za brodove na vezu, nalažući korištenje kopnenog napajanja (OPS) ili alternativnih tehnologija s nultom emisijom u lukama, na putničkim brodovima i kontejnerskim brodovima, s ciljem smanjenja emisija onečišćenja zraka u lukama koje su često u blizini gusto naseljenih područja. 

Cilj ovog projekta je analizirati prednosti i nedostatke održivog pomorskog prometa te otkriti prepreke u primjeni FuelEU pomorske uredbe u hrvatskom zakonodavstvu i praksi. Pritom je nužno uzeti u obzir posebnosti morskog okoliša Republike Hrvatske kako bi se odredili prioritetni zadaci koje je potrebno ispuniti kao jamstvo postizanja cilja održivosti.

Akronim projekta: OD-IM-KO-PRAVST

Voditelj projekta: izv. prof. dr. sc. Lucija Sokanović

Članovi projektnog tima: izv. prof. dr. sc. Lucija Sokanović, izv. prof. dr. sc. Zoran Šinković, doc. dr. sc. Antonija Krstulović Dragičević, doc. dr. sc. Luka Pribisalić, Hrvoje Bralić, mag. iur.

Opis projekta: Cilj istraživanja je kritička i sveobuhvatna analiza instituta oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom kao i primjene instituta u sudskoj praksi. Oduzimanje imovinske koristi predstavlja pravni institut koji svoju osnovu nalazi u materijalnom kaznenom pravu uzdignut na razinu načela da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. Razrađuje se kroz osnovno oduzimanje imovinske koristi, a svoju kompleksnost ostvaruje kroz prošireno oduzimanje imovinske koristi.

Da bi se u praksi  učinkovito realizirao ovaj institut, reguliran je i pravilima kaznenog procesnog prava. Kako institut oduzimanja imovinske koristi predstavlja temeljnu sastavnicu u borbi protiv organiziranog kriminaliteta koji nadilazi nacionalne okvire, potrebno je razmotriti međunarodne propise koji reguliraju institut oduzimanja imovinske koristi, poredbeni prikaz navedenog instituta te međudržavnu suradnju u ostvarivanju postupka oduzimanja imovinske koristi s posebnim osvrtom na regulativu i primjenu među državama članicama Europske unije.

Ciljevi istraživanja su: utvrditi dosege nacionalnog i relevantnog europskog i međunarodnog zakonodavstva koje regulira oduzimanje imovinske koristi; utvrditi primjenjuje li sudska praksa dosljedno institut oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, a posebno primjenjuje li u potpunosti institut proširenog oduzimanja imovinske koristi; utvrditi dolazi li u primjeni instituta oduzimanja imovinske koristi do povrede prava vlasništva osoba u odnosu na koje se navedeni institut primjenjuje s aspekta povrede načela pravičnosti, razmjernosti i jednakosti oružaja.

Hipoteze istraživanja su:

1. Unapređenje zakonskog uređenja oduzimanja imovinske koristi kontinuirano je u fokusu u Europskoj uniji.
2. Oduzimanje imovinske koristi ključan je instrument u borbi protiv organiziranog kriminaliteta u Europskoj uniji.
3. Oduzimanje imovinske koristi ima poseban značaj u predmetima učinkovitog progona različitih oblika poreznih prijevara.
4. Pravilna primjena instituta oduzimanja imovinske koristi u sudskoj praksi omogućava punu realizaciju zakonodavnih, Ustavnih i Konvencijskih pravnih jamstava temeljnih prava i sloboda.

Akronim projekta: IP-PDPO

Voditelj projekta: izv. prof. dr. sc. Željko Radić

Članovi projektnog tima: izv. prof. dr. sc. Željko Radić, prof. dr. sc. Mirela Šarac, prof. dr. sc. Vilma Pezelj, dr. sc. Andrija Crnković, Marija Štambuk Šunjić dipl. iur., Mirna Dajak, mag. iur., Fani Milan Ostojić, mag. iur.

Opis projekta: Premda je lapidarna izreka rimskih pravnika da je svekoliko pravo stvoreno radi ljudi ( hominum causa omne ius constitutum est ) neupitno točna, ipak bi joj se moglo predbaciti da je, doslovno shvaćena, u stanovitoj mjeri i uskogrudna, jer ne uzima dovoljno u obzir aktivnu ulogu ljudi u pravnoj produkciji. Jer pravo nije samo stvoreno radi ljudi, nego je stvoreno upravo po ljudima (dakle: omne ius enim a hominibus constitutum ). Polazeći od ideje da su ljudi, štoviše pojedinci, fizičke osobe ( personae physicae ), onaj dinamički čimbenik u stvaranju i oblikovanju pravnih odnosa, projekt ima za cilj dublje promišljanje uloge pojedinaca-fizičkih osoba u promjenjljivim pravnim konjukturama, u dijakronijskom luku od antike, preko srednjovjekovlja do moderniteta, a u izvjesnoj mjeri i postmoderniteta. Svrha je projekta produbljeno poznavanje pravnog prometa u promjenjljivom društveno-povijesnom kontekstu, uvijek s akcentom na ulogu i usud pojedinca. Na određeni način projekt ima i hibridni, tj. interdisciplinarni značaj jer uz pravnopovijesne teme rimskog i srednjovjekovnog prava zadire i u pravnu, političku i društveno-ekonomsku strukturu Europske unije u kontektu njezina neotklonjivog posuvremenjivanja u novom geopolitičkom okolišu.

U okviru istraživanja tema iz rimskog prava naglasak će se staviti na pitanje odogovornosti za neispunjavanje ugovornih obveza. Pritom se distingvira između dviju situacija, prve u kojoj je odgovornost za neispunjenje činidbe na strani dužnika ( mora debitoris ) i druge koja nastaje neopravdanim neprihvaćanjem ispunjenja od strane vjerovnika ( mora creditoris ), što posljedično dovodi do ublažavanja dužnikove odgovornosti. Predmetom analize bit će pretpostavke za dužnikovo zakašnjenje u klasičnom i Justinijanovom pravu koje u znanstvenoj literaturi još uvijek izazivaju brojne kontroverze: dospjelost tražbine, krivnja dužnika za neispunjenje i opomena vjerovnika ( interpellatio ). Pooštrenje dužnikove odgovornosti za dugovanu stvar ( species ) očituje se i u njegovoj odgovornosti za slučajnu propast stvari, dočim se duga od momenta nastupanja docnje može osloboditi isključivo isplatom budući da je zbog propuštanja nastala tzv. perpetuation obligationis . U projektu će se odvojeno obraditi posljedice dužnikova zakašnjenja kod negotia stricti iuris i negotia bonae fidei . S druge strane, vjerovnikovo zakašnjenje koje nastupa kada vjerovnik bez opravdanog razloga odbije uredno ponuđeno izvršenje, reducira odgovornost dužnika samo na slučajeve zlonamjernog propuštanja ( dolus ). Obradom naznačenih tema, kao koletaralni cilj projekta, još jednom će se očitovati gotovo neiscrpan potencijal i začudna podatnost rimskog prava za znanstvena istraživanja. Gotovo da nema ni jednog pitanja o kojem je u romanistici rečeno sve i o kojem nema potrebe dalje razglabati. Pogotovo to vrijedi za teme koje su u romanističkoj znanosti relativno nove, poput pitanja liječnikove odgovornosti, koje je i danas predmetom povećanog zanimanja zbog multipliciranja postupaka nakande štete u vezi s liječničkim pogreškama.

Projekt će pokušati odgovoriti može li se rimsko pravo smatrati kolijevkom shvaćanja po kojem liječnik odgovara za štetu prouzročenu nedostatnom njegom pacijenta ili pomanjkanjem stručnog znanja. U tom kontekstu analizirat će se pojam medicus -a, elementi liječnikova statusa te pretpostavke njegove odgovornosti – ugovorne i vanugovorne - u pravnom poretku Starog Rima. Odgovor će se pokušati provjeriti na izvorima i potkrjepiti doktrinarnim stavovima među kojima dominira stav da ugovorni odnos liječnika i pacijenta ima obilježja ugovora o najmu ( locatio-conductio ), premda neki drže da je taj odnos bliži mandatu. Razmatrat će se i druga pitanja kao što su utuživanje liječničke nagrade/naknade, istovjetnost ili različitost prakse obrazovanog clinicus -a i manualnog rada chirugus -a i dr.

Među temama iz srednjovjekovne povijesti dalmatinskih gradova obuhvaćenim projektom su pomorsko pravo u najširem smislu (s nizom podtema kao što su pomorsko sudovanje, pomorsko osiguranje, pomorski ugovori i pomorska trgovačka udruženja, pravni status broda i članova posade, položaj putnika i brojne druge) i dubrovačko pomorsko pravo/zakoonodavstvo kroz stoljeća, kao zasebna istraživačka cjelina, a usto i pravni položaj žene i njezina uloga u pravnom prometu i uopće pravnom životu, najranija ekološka reglementacija, te neka pitanja društvene stratifikacije i zaštite životnog prostora u statutima srednjovjekovnih dalmatinskih komuna. Poseban istraživački naglasak stavit će se na agrarne ugovore u srednjovjekovnoj Dalmaciji za koje je podjednako karakteristično relativno bogatstvo arhivskog materijala i njegova nedostatna istraženost. Posebna pozornost posvetit će se pitanju umanjenja ili otklanjanja odgovornosti dužnika iz pomorskih i agrarnih ugovora usljed izmjenjenih okolnosti ( rebus sic stantibus ).

U okviru treće istraživačke cjeline u fokusu će se uz ostalo naći i pandemonij prekarnog platformskog rada i nove konfiguracije radnopravnih odnosa te rastući značaj umjetne inteligencije u svim domenama društvenog života.

Akronim projekta: PRiJE

Voditelj projekta: doc. dr. sc. Marin Keršić

Članovi projektnog tima: doc. dr. sc. Marin Keršić, izv. prof. dr. sc. Željko Radić

Opis projekta: Projektni prijedlog temelji se na uvidu o dvostrukoj (dvosmjernoj) uvjetovanosti odnosno interakciji jezika i prava. S jedne strane pravo je (tj. pravna norma) preskriptivni iskaz i stoga ujedno jezični, a time i komunikacijski čin. S druge strane jezik je, kao i pravo, normativni poredak.  Slijedom toga, svrha projekta je ispitati različite aspekte odnosa jezika i prava, udružujući i kombinirajući pravnoteorijski i pravnopovijesni pristup. U izvjesnoj mjeri nameće se kao nužan i interdisciplinarni pristup, tj. uzimanje u obzir načela i dosegnutih spoznaja opće znanosti o jeziku (lingvistike).

S povijesnog motrišta projekt će se fokusirati na neke specifične teme iz hrvatske pravne prošlosti, kao što su višejezičnost (poliglotičnost) i višepismenost (poligrafičnost) hrvatske pravne kulture, komunikacijska i informacijska vrijednost epigrafskih (vladarskih natpisa) i diplomatičkih vrela (vladarskih isprava) iz razdoblja stare hrvatske države narodnih vladara, analogije najstarije hrvatske pravne terminologije s pravnim nazivljem nekih drugih slavenskih naroda (zasvjedočene u zakonskim spomenicima kao što su s jedne strane Vinodolski zakon i Poljički statut, a s druge strane Ruska pravda iz najstarije – kijevske Rusije). Nadalje, propitat će se komunikacijski i/ili strategijski značaj kategorije verba iniuriosa (uvredljivih riječi), odnosno kažnjavanje verbalnog nasilja u srednjovjekovnom pravu na osnovi  srednjovjekovnih statuta dalmatinskih gradova i raspoložive arhivske građe, osobito sačuvanih notarskih isprava. Usto će se nastojati utvrditi sličnosti ali i razlike sa suvremenim pravnim uređenjem pitanja verbalnog nasilja. 

Posebna pozornost posvetit će se dinamici oblikovanja hrvatskog pravnog jezika i stručne terminologije, te njegovim opetovanim nastojanjima na emancipaciji od drugih (stranih) jezika koji su kao dominantni pravni jezici u pojedinim povijesnim razdobljima na nj izravno ili neizravno utjecali.  To vrijedi npr. za latinski, talijanski, njemački, ali i srpski jezik u Prvoj i Drugoj Jugoslaviji. S teorijsko-pravnog motrišta naročita pozornost posvetit će se razlikovanju normativnog (strogo pravnog) i komunikacijskog poimanja prava. U tom smislu, jezik prava će se analizirati iz perspektive analitičke teorije prava i iz perspektive relacionističkog shvaćanja prava s ciljem odgovarajućeg pristupa višedimenzionalnosti prava kao preskriptivnog poretka.

Nastavno na recentno donošenje Zakona o hrvatskom jeziku, analizirat će se povijesni primjeri i suvremena poredbena iskustva u pravnom normiranju jezičnih pitanja.

Akronim projekta: IAIPA

Voditelj projekta: prof. dr. sc. Mirko Klarić

Članovi projektnog tima: prof. dr. sc. Mirko Klarić, Josip Lucijan Boban, mag. iur.

Opis projekta: Primjena umjetne inteligencije u suvremenom pravnom, političkom i društvenom sustavu predstavlja jedan od najvećih izazova današnjice za čovječanstvo u cjelini. Učinci same primjene još se teško mogu u cjelini procijeniti, ali je nedvojbeno kako će doći do značajnih promjena u svim aspektima funkcioniranja ljudskog društva. Umjetna inteligencija utjecat će na načine koji su u ovom trenutku teško zamislivi, jer njezine sposobnosti komunikacije, interakcije i rješavanja logičkih problema nadilaze sposobnosti samog čovjeka. Zbog toga je mogućnost uporabe ali i zlouporabe iznimno velika, a posljedice se mogu odraziti na svaki aspekt ljudskog življenja. Kako je pravo alat kojim se reguliraju odnosi u društvu, a država institucija koja osigurava njegovu implementaciju na društvenu zajednicu, postavlja se pitanje oblika primjene umjetne inteligencije na društvene odnose i mogućnosti kontinuiranog praćenja njihova učinaka. Ovo je posebno važno zbog mogućnosti manipuliranja stvarnošću u digitalnom okruženju, zlouporabom ili iskrivljavanjem informacija, mogućnošću utjecaja na ponašanje pojedinaca u interakciji sa umjetnom inteligencijom i sl.

Glavni pristup u implementaciji umjetne inteligencije vezan je uz gradaciju stupnjeva rizika ovisno o tipu inteligencije koji se primjenjuje. U tom smislu, postoje četiri kategorije rizika koje se vrednuju prilikom primjene umjetne inteligencije: neprihvatljivi rizik, visoki rizik, ograničeni rizik i bez rizika. Istraživanje će se fokusirati na analizu načina na koji primjena umjetne inteligencije utječe na razvoj javne uprave i upravno-politički sustav države kao institucionalnog okvira političke vlasti u društvu, u kontekstu rizika implementacije koji se pojavljuju. Drugi dio istraživanja analizira do kakvih pravnih, političkih i upravnih implikacija dovodi primjena pametnih digitalnih tehnologija u okviru pravnog i političkog sustava države.  Pri tome se pravi podjela primjene umjetne inteligencije na javne servise koje država osigurava u nekom društvu i digitalnu demokraciju, koja uključuje servise poput elektroničkog glasovanja, referenduma, peticije i sl. Upotreba umjetne inteligencije na javne servise doprinosi razvoju koncepta tzv. pametne uprave. Primjena umjetne inteligencije na političke postupke i procedure otvara novi prostor u okviru razvoja političko-upravnih sustava, koji za sobom povlači niz pitanja vezanih uz granice prostora slobode i mogućnost manipuliranja njima.

Ciljevi istraživanja: Utvrditi metodologiju kojim implementacija umjetne inteligencije može pridonijeti smanjenju kompleksnosti pravnog, političkog i društvenog sustava. Umjetna inteligencija je novi tehnološki alat kojim javna uprava može pridonijeti redukciji kompleksnosti sustava, te povećanju njegove efikasnosti. Naime, umjetna inteligencija raspolaže s puno većom mogućnošću interakcije i raspona kontakata, a ujedno ima i veći kapacitet za obradu i povezivanje podataka. Time uprava dobiva mogućnost snažnije horizontalne i vertikalne interakcije, što u konačnici može osigurati kvalitetniju, bolju i bržu javnu uslugu. Istovremene, pro-aktivno  pomaže u rješavanju niza zadaća na području zdravstva, obrazovanja, regulacije prometa, javnog transporta i sl. Stoga je prilikom implementacije umjetne inteligencije u političko-upravnim sustavima potrebno raditi na poboljšanju njezinih značajki, radi lakše primjene u pravnom i političkom sustavu.

Hipoteza istraživanja: Hipoteza istraživanja polazi od dvije premise: -Umjetna inteligencija može pridonijeti rješavanju složenih društvenih pitanja redukcijom društvene kompleksnosti, koja pojednostavljuje pristup i otvara nove perspektive kojem pridonose njihovom rješavanju; -Umjetna inteligencija može biti zlouporabljena u svrhu iskrivljavanja objektivne stvarnosti u digitalnom okruženju, te općenito može utjecati na ljude manipulacijom i zlouporabom podataka te njihovom iskrivljenom interpretacijom.

Akronim projekta: HRVCON21

Voditelj projekta: prof. dr. sc. Petar Bačić

Članovi projektnog tima: prof. dr. sc. Petar Bačić, doc. dr. sc. Vedran Zlatić, Ruby Ivosić, mag. iur.

Opis projekta: U perspektivi internalizacije znanstveno-istraživačkih i nastavnih aktivnosti koje su zamišljene kao primarni ciljevi Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, projekt ‘Republika Hrvatska i izazovi konstitucionalizma u 21. stoljeću’ predstavlja važan njen dio, projekt opće i ustavnopravne provenijencije, koji će se fokusirati na predmete od izravne i posredne pravno-političke relevancije. Istraživanje će biti usmjereno na otkrivanje niza posebnih segmenata unutar javnopravne dogmatike, ustavnopravne problematike i politike. Jedan od ciljeva ovog projekta stoga je fokusiranje na kompleksna pitanja koja se odnose na proces ostvarivanja ustavne demokracije koja počiva na vladavini prava. Posebna vrijednost projektnog istraživanja jest u tome što je usmjeren na analizu važnih pitanja koja se odnose na institucionalni okvir ustavne demokracije, odnosno na pitanja koja reflektiraju ustavne probleme koji proizlaze iz odnosa imeđu nacionalnih, supranacionalnih i internacionalnih pravnih sustava, a s posebnim osvrtom na ustavne mehanizme koji zagovaraju ideju ograničene vlade s ciljem zaštite vladavine prava. Važna, premda svakako ne i jedina svrha projektnog istraživanja, jest obuhvaćanje znanja i produbljivanje svijesti o konceptu ustavnog identiteta Republike Hrvatske. Pritom je od posebne, nacionalne važnosti istraživanje odnosa ustavnog identiteta i europskog integracijskog procesa.

Nacionalni ustavni identitet predstavlja temu čije proučavanje zahtijeva analizu svih relevantnih ustavnih rješenja koja reguliraju odnos između nacionalnog i međunarodnog prava, uključujući dakako i ustavne izmjene iz 2010. godine koje su usvojene tijekom procesa pristupanja Hrvatske Europskoj uniji (EU) i koje reguliraju modalitete pristupanja, funkcioniranje Republike Hrvatske u EU, te omogućavaju prilagodbu hrvatskog pravnog okvira novim zahtjevima koji stalno proizlaze iz integracijskog procesa. Jedan od ciljeva istraživanja prirodno je vezan i uz jurisprudenciju najviših sudova, a prije svega Ustavnog suda RH i njegove pozicije glede međunarodnog i supranacionalnog, europskog prava, kao i pitanja transnacionalnog ustavnog i sudbenog dijaloga.

Stupanje na snagu Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava posebno je potaknulo hrvatski Ustavni sud na aktivniji angažman u sudskom dijalogu. Ustavni sud prihvaća i primjenjuje pravne standarde koje je razvio Europski sud za ljudska prava (ECtHR). Štoviše, u svojim se odlukama učestalo referira na odluke ECtHR-a, ali i na praksu pojedinih ustavnih sudova europskih zemalja. Sud na taj način prati obrazac koji je karakterističan za sudski dijalog u Europi. Jedan od ciljeva istraživanja u ovom aspektu je stoga elaboracija temeljnih vrednota ustavnog poretka i razvoja europske integracijske ideje, uz paralelni proces adaptacije nacionalnog javnopravnog okvira kompleksu europskog prava. U vezi s prethodno navedenim segmentom istraživanja jest i pitanje ustavne demokracije i sudskog aktivizma. Stoga je jedan od ciljeva istraživanja i stjecanje teorijskih i praktičnih spoznaja o odnosu demokracije i konstitucionalizma, odnosno o razvoju suvremene ustavnodemokratske države i procesu tzv. Judicijalizacije odlučivanja, odnosno aktivizmu institucija međunarodne vladavine prava u Europi.

Ovaj projekt nosi u svojoj srži mogućnost i potrebu interdisciplinarnog pristupa koji ima potencijal uključiti sva temeljna pravna područja involvirana u proces konstitucionalizacije i demokratizacije u 21. stoljeću. Istraživanje recentnih izazova konstitucionalizma podrazumijeva i konceptualnu te teorijsku promjenu poznatih ustavnopravnih i javnopravnih perespektiva. Drugim riječima, ovaj projekt pretpostavlja i istraživanje transnacionalnog konstitucionalizma. Navedeno otvara perspektivu istraživanja razvoja analitičkih instrumenata koji registriraju tenzije između legaliteta i legitimnosti izvan nacionalne države kao tradicionalnog okvira ustavnopravnog diskursa. Brojni procesi transacionalne konstitucionalizacije predstavljaju posebni izazov za istraživače. Ovaj aspekt projektnog istraživanja otvara niz perspektiva glede brojnih normativnih pitanja, praktične primjere i političke okvire transnacionalnog konstitucionalizma u Europi, ali i izvan nje. Konačno, ovo projektno istraživanje jedno od svojih najsnažnijih opravdanja ima u činjenici da otvara perspektive za izučavanje novih, modernih oblika konstitucionalizma. Jedan od takvih modaliteta je i ekološki, zeleni konstitucionalizam kao jedan od najtežih i najvažnijih izazova suvremene ustavne politike. Afirmacija ekološkog konstitucionalizma, s njim povezane dimenzije političkog odlučivanja i zapravo klasične ustavnopravne teme - demokratske političke kontrole i realizacije javnog dobra, sve više dolazi u fokus države 21. stoljeća.

Akronim projekta: HEALTHTRANSPORT

Voditelj projekta: prof. dr. sc. Željka Primorac

Članovi projektnog tima: prof. dr. sc. Željka Primorac, prof. dr. sc. Petra Amižić Jelovčić

Opis projekta: Na temelju iskustva s prijetnjama javnom zdravlju (uzrokovanih COVID-19), koje su zahtijevale primjenu ad hoc mjera (uključujući zabranu putovanja) glede putovanja u schengensko područje, ovaj projektni prijedlog oslanja se na nužnost formiranja cjelovitih pravnih rješenja čija bi primjena pridonijela brzoj i kvalitetnoj reakciji u vezi s kriznim situacijama na vanjskim granicama schengenskog prostora koje mogu nastati od strane državljana trećih zemalja, čije bolesti mogu predstavljati prijetnju javnom zdravlju. Ovaj projektni prijedlog ima za cilj analizirati i utvrditi eventualne specifičnosti najnovijih europskih prometnih pravnih rješenja, koja se oslanjaju na načela učinkovitosti nadzora vanjskih granica EU i europske migracijske politike s aspekta prijetnji javnom zdravlju. Provedba znanstveno-istraživačkih aktivnosti usredotočit će se na izazove primjene novih pravnih rješenja koja predstavljaju poboljšanja u borbi protiv prijetnji javnom zdravlju i ilegalnih migracija u schengenskom području – najvećem području slobodnog kretanja bez unutarnjih graničnih kontrola u svijetu.

Glavni cilj je analizirati trenutni europski regulatorni okvir u predmetnom području i ukazati na pravne praznine ili predložiti rješenja de lege ferenda . Posebni aspekti bit će usmjereni na sprječavanje prijetnji javnom zdravlju od posebne kategorije „putnika“: 1) osoba koje nisu državljani EU-a (državljani trećih zemalja izuzeti od dužnosti posjednovanja vize) prilikom prelaska vanjskih granica schengenskog prostora - prema europskim normama o odobravanju putovanja koja uključuju izvanteritorijalnu prethodnu provjeru, procjenu rizika, kontrolu ove vrste „putnika“; 2) ilegalnih migranata (nakon nezakonitog i nesigurnog prelaska Sredozemnog mora) koji su nakon provođenja akcije traganja i spašavanja na moru iskrcani na državnom području država članica EU, a ne ispunjavaju uvjete za ulazak prema Zakoniku o schengenskim granicama. U odnosu na navedene osobe provest će se dubinske provjere koje će uključivati ​​preliminarni zdravstveni pregled radi utvrđivanja eventualne potrebe za izolacijom iz javnozdravstvenih razloga.

Glavni ciljevi projektnog prijedloga su izvršiti komparativni prikaz glavnih europskih pravnih normi koje uključuju praćenje zdravstvenog stanja ove kategorije putnika i korištenje tih podataka kao alata za sprječavanje prijetnji javnom zdravlju u budućnosti. Budući da se predmetna rješenja još uvijek ne primjenjuju tj. stupila su na snagu, ali nije počela njihova primjena (više od 6 godina od njihova usvajanja – o uspostavi europskog sustava za informacije o putovanjima i odobravanju putovanja (ETIAS), a rješenja koja se odnose na postupanje prema nezakonitim migrantima nakon provođenja operacija traganja i spašavanja na moru počet će se primjenjivati od lipnja 2026.) - projektni prijedlog oslanja se na sljedeća projektna pitanja: 1) važnost virusa i epidemija kao javnozdravstvenih hitnih slučajeva od međunarodnog značaja i zaštite prava „putnika“ (s posebnim osvrtom na stanje prije i nakon COVID-19); 2) primjerenost sadržajno široke definicije „visokog rizika od epidemije“ kao razloga za uskraćivanje odobrenja putovanja državljanima trećih zemalja (razlozi za odbijanje europskog odobrenja putovanja); 3) izazovi provođenja operacija traganja i spašavanja na moru koje provode trgovački brodovi prema pomorskim i osigurateljnopravnim rješenjima; 4) prijedlozi rješenja de lege ferenda čija bi primjena doprinijela brzoj i kvalitetnoj reakciji u vezi s kriznim situacijama na vanjskim granicama schengenskog prostora, ukoliko je riječ o slučajevima koji predstavljaju  prijetnju javnom zdravlju.

Akronim projekta: SudAr

Voditelj projekta: prof. dr. sc. Žaklina Harašić

Članovi projektnog tima: prof. dr. sc. Žaklina Harašić, doc. dr. sc. Marin Keršić, dr. sc. Lidija Vojković, Milan Franić, mag. iur.

Opis projekta: U Hrvatskoj i dalje postoji skromna literatura o argumentaciji i, u vezi s tim, tek manji broj istraživanja o sudačkoj argumentaciji. Studije o pravnoj argumentaciji bez provedenih empirijskih istraživanja predstavljaju samo teorijski okvir koji ne odgovara društvenoj stvarnosti i dinamici prvenstveno iz razloga što navedene studije ravnopravno promatraju sve argumente. Postojeća istraživanja, a i logika sudačkog rasuđivanja upućuje na hipotezu da je u praksi upravo obrnuto i da se neki argumenti koriste znatno češće, a neki rijetko ili gotovo nikada.

Svrha ovog projektnog prijedloga je na uzorku odluka sudova u građanskoj i upravnoj oblasti sudovanja kroz dvogodišnje promatrano razdoblje (2024.-2026.) pokazati broj, vrste i način uporabe argumenata od strane hrvatskih sudaca. S obzirom na predviđeno razdoblje trajanja  internih znanstveno-istraživačkih projekata (10.1.2025.-10.1.2027.), plan provedbe projektnih aktivnosti i očekivani znanstveni doprinos, promatrano razdoblje za empirijsko istraživanje bilo bi 2024.-2026. Konceptualno se naslanjajući na prethodno istraživanje (Ž. Harašić, Sudska argumentacija , 2010.), projektni prijedlog bi ispitivao argumentaciju u odlukama svih sudova u ciljanim oblastima (ne samo prvostupanjskih), koristile bi se originalne sudske odluke (ne samo one objavljene u zbirkama odluka ili u časopisima i to stratificiranim slučajnim uzorkom.

Popis argumenata koji bi se koristio je onaj Giovannija Tarella koji obuhvaća sljedeće argumente: 1. argument a contrario , 2. argument a simili ad simile , 3. argument a fortiori , 4. argument potpunosti pravnog reguliranja, 5. argument koherentnosti pravnog reguliranja, 6. psihološki argument, 7. historijski argument, 8. apagogički argument, 9. teleološki argument, 10. argument ekonomije, 11. autoritativni argument, 12. sistematski argument, 13. naturalistički argument, 14. argument pravičnosti i 15. argument općih principa.

U projektnom prijedlogu razlikuju se argumentacija u užem smislu (suci tako argumentiraju onda kada imenuju određeni argument koji rabe ili onda kada to ne čine, ali je izvan svake sumnje da koriste argument koji se da prepoznati prema Tarellovom popisu) i argumentacija u širem smislu (suci tako argumentiraju onda kada opravdavaju svoje stavove ili pobijaju stavove drugih subjekata bez obzira možemo li te razloge imenovati ili pak prepoznati prešutnu, premda nesumnjivu uporabu nekog imenovanog argumenta s popisa.

Planirani rezultat istraživanja odnosno odgovor na pitanje koliko i kako suci argumentiraju sastojao bi se u prikazivanju i usporedbi rezultata istraživanja (distribucija frekvencija po vrstama argumenata) kao odgovor na pitanje: koliko se uopće javljaju argumenti u odlukama i koliko od toga u odlukama sudova pojedinih stupnjeva, te javljaju li se argumenti češće samostalno ili u kombinaciji s drugim argumentima.

Akronim projekta: STPP-PRAVST

Voditelj projekta: izv. prof. dr. sc. Zoran Šinković

Članovi projektnog tima: izv. prof. dr. sc. Zoran Šinković, izv. prof. dr. sc. Lucija Sokanović, doc. dr. sc. Luka Pribisalić, dr. sc. Andrija Crnković

Opis projekta: Trgovačka društva koja ostvaruju dobit na jedinstvenom tržištu trebala bi plaćati porez tamo gdje zarade novac. Međutim, trgovačka društva primjenjuju agresivno porezno planiranje kako bi iskoristila razlike u poreznim pravilima različitih država članica i platila što manje poreza na ostvarenu dobit. Kako bi se zadovoljila potreba za socijalnom pravdom i gospodarskim rastom, Komisija Europske unije surađuje s državama članicama na povećanju transparentnosti, odgovornosti i djelotvornosti u poreznim sustavima na svim razinama.

Kako bi se zajamčilo funkcioniranje unutarnjeg tržišta i zaštitili financijski interesi Europske unije, Komisija Europske unije potiče i olakšava suradnju država članica preko svoje Glavne uprave za oporezivanje i carinsku uniju ( engl. Directorate – General for Taxation and Customs Union – DG TAXUD ). Europska unija pokrenula je ambiciozan program reformi kako bi osigurala pravedno i učinkovito oporezivanje dobiti trgovačkih društava na jedinstvenom tržištu. Kao dio tog programa, države članice pozivaju na rješavanje vanjskih izazova za njihove porezne osnovice zajedničkim pristupom na razini Europske unije, s obzirom na globalnu prirodu štetne porezne konkurencije i agresivnog poreznog planiranja. Europski parlament također zahtijeva jedinstveno stajalište Europske unije o međunarodnim poreznim sustavima i zauzimanje čvršćeg stava protiv poreznih utočišta u djelovanju protiv izbjegavanja plaćanja poreza na dobit (izravni porez).

Ugovor o Europskoj unije ne sadrži izričite zakonodavne odredbe za područje izravnog oporezivanja. Pravni propisi o oporezivanju trgovačkih društava obično se temelje na čl. 115. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojim se dopušta donošenje Direktiva o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica koji izravno utječu na unutarnje tržište i za koje je predviđeno jednoglasno donošenje odluka te postupak savjetovanja. Svrha znanstveno-istraživačkog projekta bit će sustavna analiza odredbi Direktiva Europske unije koje su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske. Odnosno analizirat će se  zakonski propisi (Opći porezi zakon, Zakon o administrativnoj suradnji u području poreza, Zakon o porezu na dobit, Zakon o minimalnom globalnom porezu na dobit, Zakon o mehanizmima rješavanja poreznih sporova u Europskoj uniji i dr.) i  podzakonski propisi (Pravilnik o provedbi Općeg poreznog zakona, Pravilnik o porezu na dobit, Pravilnik o postupku sklapanja prethodnog sporazuma o transfernim cijenama i dr.),  praksa Suda Europske unije, sudska i porezna praksa Republike Hrvatske u području oporezivanja dobiti trgovačkih društava i poreznog postupka.

Povezujući teoriju i praksu analizirat će se odredbe koje se odnose na: 1) Hibridne neusklađenosti – pravila o hibridnim neusklađenostima i neusklađenostima porezne rezidentnosti primjenjuju se ​​na sve porezne obveznike koje podliježu porezu na dobit u državama članicama, uključujući stalne poslovne jedinice, ili aranžmane koji se smatraju stalnim poslovnim jedinicama, subjektima koji su rezidenti trećih država. Pravila o obrnutim hibridnim neusklađenostima primjenjuju se ​​na sve subjekte koje pojedina država članica smatra transparentnima u porezne svrhe. 2) Transferne cijene – pozadinu problematike oporezivanja povezanih osoba čini, zapravo, problem koji je naročito izražen u vezi s međunarodnom gospodarskom djelatnošću određenih trgovačkih društava, multinacionalnih tvrtki, problem poznat pod imenom transferne cijene ( engl. transfer pricing ). Transferna cijena je cijena koju trgovačko društvo naplaćuje za dobra, usluge ili nematerijalnu imovinu društvu kćeri ili drugom povezanom trgovačkom društvu. Budući da te cijene nisu ugovorene na slobodnom, otvorenom, tržištu one mogu odstupati od cijena što ih ugovore nepovezani trgovinski partneri u usporedivoj transakciji u jednakim okolnostima. 3) Globalni porez – globalne minimalne razine oporezivanja za multinacionalne grupe poduzeća (MNE) i velike domaće grupe u Europskoj uniji  primjenjuju se na sastavne subjekte koji su članovi skupine MNP-a ili velike domaće skupine čiji godišnji prihod u konsolidiranim financijskim izvještajima krajnjeg matičnog društva u najmanje dvije od četiri fiskalne godine koje neposredno prethode oglednoj fiskalnoj godini iznosi 750.000.000,00 eura ili više, uključujući prihod od isključenih subjekata. Minimalno efektivno oporezivanje dobiti osigurava se primjenom pravila za plaćanje dopunskog poreza koja su utvrđena u skladu s odredbama Zakona o minimalnom globalnom porezu na dobit. 4) Načelo postupanja u dobroj vjeri – obvezujuća mišljenja, alternativno rješavanje poreznih sporova, sklapanje poreznih nagodi, razmjena informacija i ovršni postupak.

Ciljevi znanstveno-istraživačkog projekta:

1. Identificirati problem prilikom utvrđivanja porezne rezidentnosti poreznog obveznika poreza na dobit u međunarodnom kontekstu, usporediti nacionalne, međunarodne i supranacionalne pravne norme i načela te predložiti pravno rješenje problema;
2. Analizirati složena pravila globalnog poreza na dobit: a) pravila za identifikaciju potencijalnih poreznih obveznika, uključenih i isključenih subjekata, b pravila za utvrđivanje kvalificiranog prihoda (gubitka) svakog sudjelujućeg subjekta, kako bi se utvrdio ukupni kvalificirani prihod (gubitak) grupe na teritoriju države (jurisdikcije), c) utvrđivanje priznatih (pokrivenih) poreza na dobit svakog subjekta i ukupnog poreza koji grupa plaća u državi (jurisdikciji) i  d) pravila za izračun efektivne porezne stope;
3. Analizirati kako se u praksi rješava problem transfernih cijena odnosno jesu li poslovni odnosi između povezanih osoba ugovoreni po tržišnim cijenama primjenjujući različite metode (metoda usporedbe nekontroliranih cijena, metoda trgovačkih cijena, metoda dodavanja bruto dobiti na troškove,  metoda podjele dobiti i metoda neto dobitka)?;
4. Kod hibridnih neusklađenosti analizirati razlike u pravnoj definiciji plaćanja (financijski instrumenti) ili subjekata – te razlike nastaju u odnosima između dvaju pravnih sustava u dvjema jurisdikcijama. Takve neusklađenosti često uzrokuju dvostruki odbitak (tj. odbitak u obje države) ili odbitak prihoda u jednoj državi koji potom nije uključen u poreznu osnovicu u drugoj državi. Analizirati različite situacije koje dovode do nastanka hibridnih neusklađenosti na primjer: a)  plaćanje u okviru financijskog instrumenta dovodi do odbitka bez uključivanja te takvo plaćanje nije uključeno u razumnom roku, a neusklađenost se može pripisati razlikama u definicijama instrumenta ili plaćanja u okviru njega,  b) plaćanje hibridnom subjektu dovodi do odbitka bez uključivanja te je ta neusklađenost rezultat razlika u raspodjeli plaćanja hibridnom subjektu u skladu sa zakonima jurisdikcije poslovnog nastana (osnivanja) ili registracije hibridnog subjekta i jurisdikcije svake osobe s udjelom u tom hibridnom subjektu i slično.;
5. Analizirati pravila za alternativno rješavanje poreznih sporova u Europskoj uniji s posebnim osvrtom na sklapanje poreznih nagodbi, razmjenu informacija i ovršni postupak.

Hipoteze znanstveno-istraživačkog projekta:

1. Kako u zakonodavnom smislu povećati sposobnost država članica da spriječe prekogranične porezne prijevare, utaje poreza i izbjegavanje plaćanja poreza?;
2. Kako smanjiti prostor za pružanje poticaja i pogodnosti koje vode do štetne porezne konkurencije uključujući borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza i agresivnog poreznog planiranja, i to uvođenjem mjera transparentnosti u pogledu poreznih mišljenja / prethodnih sporazuma o transfernim cijenama i izradom izvješća o multinacionalnim poduzećima po pojedinačnim državama?;
3. Kako  neutralizirati učinke instrumenata hibridnih neusklađenosti?;
4. Kako poboljšati pravila koja se odnose  na alternativno rješavanje poreznih sporova u Europskoj uniji?;
5. Djelotvornost i pravednost globalnog poreza – globalne reforme kojom se uvodi minimalna razina oporezivanja uvelike ovisi o njezinoj provedbi u cijelom svijetu. Stoga će se pokušati dati odgovor na pitanje kako će prilagodbe utjecati na  utvrđivanja kvalificirane dobiti ili gubitka odnosno  na:    a) pravilo za utvrđivanje kvalificiranog domaćeg dopunskog poreza u skladu s kojim se dopunski porez izračunava i plaća za višak dobiti svih sastavnih subjekata koji podliježu niskoj poreznoj stopi i koji se nalaze u Republici Hrvatskoj, b) pravilo o uključivanju dobiti u skladu s kojim matično društvo skupine multinacionalnih poduzeća ili velike domaće skupine izračunava i plaća svoj dodjeljivi udio u dopunskom porezu u odnosu na sastavne subjekte skupine koji podliježu niskoj poreznoj stopi i c) pravilo o prenisko oporezivanoj dobiti u skladu s kojim sastavni subjekt skupine multinacionalnih poduzeća podliježe dopunskom porezu jednakom njegovu udjelu dopunskog poreza koji nije naplaćen na temelju pravila o uključivanju dobiti za sastavne subjekte skupine koji podliježu niskoj poreznoj stopi?

Akronim projekta: CoCrimTrend

Voditelj projekta: izv. prof. dr. sc. Marija Đuzel

Članovi projektnog tima: izv. prof. dr. sc. Marija Đuzel, prof. dr. sc. Matko Pajčić, doc. dr. sc. Ivana Radić, Tea Budimlić, Siniša Štimac

Opis projekta: Hrvatsko kazneno procesno zakonodavstvo u posljednja gotovo dva desetljeća, od donošenja  reformskog Zakona o kaznenom postupku 2008. godine prolazi kroz izazovno i dinamično razdoblje koje su obilježile česte izmjene ZKP-a (čak deset) uvjetovane ponajviše procesima konstitucionalizacije i europeizacije kaznenog procesnog prava. Konstitucionalizacija kaznenog procesnog prava podrazumijeva usklađivanje procesnog zakonodavstva i prakse s  ustavnim zahtjevima poštivanja temeljnih ljudskih prava izraženima u bogatoj judikaturi Ustavnog suda RH u kojoj se posebno ističe odluka iz 2012. kojom su čak 43 odredbe ZKP-a utvrđene neustavnima. Europeizacija kaznenog postupka tekovina je s jedne strane članstva Republike Hrvatske u Vijeću Europe i posljedično obveze implementacije pravnih standarda uspostavljenih u judikaturi Europskog suda za ljudska prava koja desetljećima već uspostavlja i oblikuje neka od temeljnih načela kaznenog postupka i minimalna prava obrane okrivljenika. S druge pak strane, proces europeizacije uvjetovan je i pristupom Republike Hrvatske Europskoj uniji i prihvaćanjem pravne stečevine EU te potrebe za harmonizacijom kaznenog procesnog prava država članica.

Paralelno s ovim procesima, zakonodavac posljednjih godina nastoji modernizirati i ubrzati tijek postupka unoseći u kazneni postupak nove forme postupanje koji smjeraju ekonomičnosti i učinkovitosti.Tako je novela iz 2022. godine donijela reformu kaznenog postupka u smjeru proširenja uporabe informacijsko - komunikacijskih tehnologija u kaznenom postupku, i to uvođenjem e-komunikacije, proširenjem uporabe tonskog snimanja na sve rasprave u kaznenom postupku te proširenjem mogućnosti korištenja audio - video linka. Posljednjom pak novelom, iz 2024. godine zakonodavac smjera unaprjeđenju zakonodavnog okvira zaštite od nasilja u obitelji i nasilja nad ženama na području kaznenog postupovnog prava, dodatno usklađivanju sa zahtjevima  Direktive (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku te učinkovitom sankcioniranju povrede načela nejavnosti prethodnog postupka.

Cilj ovog projekta je analizirati spomenute trendove izmjena kaznenog procesnog zakonodavstva u Republici Hrvatskoj, a kako bismo mogli formirati zaključke o učinkovitosti i svrhovitosti učestalih izmjena te pokušali predvidjeti uspješnost ovako postavljenog zakonodavnog okvira u praksi. Vodeći računa o formalnim ograničenjima u provođenju projekta u pogledu vremenskog trajanja  i materijalnih sredstava na raspolaganju, istraživanje nema za cilj iznjedriti sveobuhvatnu analizu svih  novina u kaznenom procesnom zakonodavstvu već je cilj ovog projekta mapirati i istaknuti glavne značajke nekih najznačajnijih trendova procesnog zakonodavstva kao temelj za daljnja znanstvena istraživanja o učinkovitosti i adekvatnosti takvog smjera koji je zacrtao zakonodavac.

U tom smislu, tijekom zadanog projektnog razdoblja analizirat će se najvažniji aspekti pojedinih tendencija u razvoju hrvatskog kaznenog procesnog prava, a osobito će se istražiti pitanja:

1. Može li digitalizacija kaznenog postupka osigurati ekonomičnije i učinkovitije postupanje uz potpuno poštivanje prava obrane okrivljenika u realitetu hrvatskog kaznenog pravosuđa?
2. Utječe li i na koji način jačanje položaja žrtve na procesni položaj okrivljenika te posebno odgovaraju li nove odredbe o mjerama opreza praktičnim zahtjevima za učinkovitim i brzim vođenjem postupka?
3. Uspostavljaju li nove odredbe kaznenog materijalnog  i procesnog zakonodavstva o sankcioniranju neovlaštenog odavanja sadržaja izvidnih i dokaznih radnji  na odgovarajući način pravnu ravnotežu između prava javnosti da sazna za informacije od javnog interesa te interesa učinkovitog postupka i prava na poštivanje privatnosti okrivljenika i drugih sudionika nejavnog prethodnog postupka s druge strane?

Glavne hipoteze su:

1. Učestale izmjene kaznenog procesnog zakonodavstva otežavaju učinkovitu provedbu ciljeva kaznenog postupka u praksi.
2. Novi trendovi izmjena kaznenog procesnog zakonodavstva na adekvatan način rješavaju  uočene nedostatke u praksi.

U cilju potvrđivanja ili odbacivanja postavljenih hipoteza, analiza projektne teme obuhvatit će nekoliko koraka: normativnu analizu, teorijsko proučavanje relevantne znanstvene literature, empirijsko istraživanje sudske prakse te analizu komparativnog prava što bi trebalo rezultirati izradom i objavom znanstvenih radova te javnom prezentacijom rezultata istraživanja. Vodeći računa o tome da se ovaj projekt prijavljuje kao interni projekt Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, uz glavni znanstvenoistraživački cilj, ovim se projektom žele ostvariti i strateški ciljevi Pravnog fakulteta te osnažiti suradnja teoretičara i praktičara, osobito u okviru nastavnih baza Pravnog fakulteta i u konačnici postignute rezultate implementirati u nastavni proces za studente prijediplomskog i diplomskog studija prava te poslijediplomskog doktorskog studija.

Akronim projekta: USRHSSSR

Voditelj projekta: prof. dr. sc. Bosiljka Britvić Vetma

Članovi projektnog tima: prof. dr. sc. Bosiljka Britvić Vetma, Nela Mešin, dipl. iur., Božidar Horvat, dipl. iur., Josip Tadić, mag. iur.

Opis projekta: Hrvatski su upravni sudovi tijekom posljednih nekoliko godina bili suočeni s nekoliko obrata. Tako se danas hrvatski upravni sudovi suočavaju s različitim pravnim područjima: nacionalnim – Zakon o upravnim sporovima iz 2010. (koji je stupio na snagu 1. siječnja 2012., a prije kojeg je bio na snazi Zakon o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima iz 1991.), pravnim područjem Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te pravnim područjem Europske unije, uz praksu Suda u Luxemborgu, koja stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora (1. prosinca 2009.) dobiva novu dimenziju. Klasifikacija upravnih sporova na spor o zakonitosti i spor pune jurisdikcije ne odgovara samo sadržaju tužbe (ono što podnositelj tužbe traži od suca) već i ovlastima kojima sudac raspolaže u svakom konkretnom slučaju. Razgraničenje nadležnosti upravnog suca u stvarnosti je vrlo složeno i teško ga je sažeti.

Društvo se razvija. Očekivanja stranaka u postupku također. Njih manje zanima poništenje odluke kako bi oni bili zadovoljni što su sudjelovali u poštovanju načela zakonitosti, a više da vide kako se njihovi sporovi rješavaju u potpunosti, učinkovito i djelotvorno. Vrijeme više nije naklonjeno podjeli, odvajanju kategorija, već sjedinjenju, kombinaciji ovlasti suca kako bi u potpunosti mogao ispuniti svoju zadaću i pružiti svu željenu učinkovitost svojim odlukama i, koliko je to moguće, konačno riješiti spor. U ovom procesu nužno se mijenjaju način i opseg kontrole uprave koju provode upravni sudovi, a time i prava i obveze istih. Nužnost upravnog spora pune jurisdikcije te pripadajuća uloga i položaj upravnih sudaca u današnjem dinamičnom pravnom i društvenom životu postaje sve izraženija. Povećanje ovlasti sudaca određuje mjere koje on mora primijeniti kako bi ispunio svoju ulogu u današnjem društvu, daleko širi opseg nego li je to bilo u prošlosti. 

Novim Zakonom o upravnim sporovima iz 2024. Ograničava se mogućnost da se posebnim zakonima, bez valjanog obrazloženja, propisuje hitnost upravnih sporova ili nerazumno kratki rokovi za donošenje odluke u upravnom sporu. Zakonodavac u tom slučaju mora imati čvrste kriterije za “privilegiranje” određenih upravnih sporova. Iako propisivanje odstupanja od općeg zakona ( lex generalis ) nije ništa novo, u slučaju Zakona kojim se uređuju upravni sporovi možemo razgovarati o organskom karakteru takvog zakona. 

Prema jednom istraživanju, broj zakona koji odstupaju od temeljnog pravila o dvostupanjskoj nadležnosti u upravnim sporovima do danas je narastao na čak 14, a iz obrazloženja konačnih prijedloga zakona nisu jasni razlozi za takvo odstupanje. Stoga, kada se posebnim zakonom propisuje nadležnost Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, predlagatelj posebnog zakona dužan je razloge za takvo rješavanje upravnog spora detaljno obrazložiti. Reformom upravnog spora iz 2024. zabranjeno je propisivanje isključive mjesne nadležnosti pojedinog upravnog suda (najčešće Upravnog suda u Zagrebu). Glede sastava suda, o tome kako bi u prvostupanjskom upravnom sporu trebalo, u pravilu, suditi vijeće, a iznimno sudac pojedinac, pisani su znanstveni radovi te se kritizirala prva izmjena ZUS-a iz 2012. U usporednom pravu, kada se sagleda uređenje sastava suda u europskim zemljama koje su osnovale specijalizirane upravne sudove, gotovo da nema niti jedne zemlje koja se odlučila rješavanje upravnih sporova povjeriti isključivo sucu pojedincu. Zakonodavno uređenje upravnog spora iz 2024. ide u tom smjeru. Uvedena je mogućnost da u upravnim sporovima pred upravnim sudovima, kada to zahtjeva složenost predmeta, odlučuje  vjeće. S ciljem uklanjanja dvojbi koje su postojale u podrednoj primjeni Zakona o parničnom postupku glede izvođenja dokaza i održavanja reda tijekom spora, predviđeno je da novi Zakon u cijelosti propisuje i detaljno razrađuje dokaze i izvođenje dokaza u upravnom sporu, pribavljanje dokaza te održavanje reda. Izuzetno važna novina reforme upravnog spora jest i uvođenje kataloga apsolutno bitnih povreda pravila upravnog spora. A kao razlozi obnove dodani su slučajevi kada je postupak pred Europskim sudom za ljudska prava okončan prijateljskim rješenjem spora, odnosno jednostranim priznanjem povrede u skladu s Poslovnikom Europskog suda za ljudska prava te kada je odluka koja je donesena u oglednom sporu na temelju koje su riješeni ogledni sporovi stavljena izvan snage.

U literaturi se kritizira podnormiranost zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske odluke, ali i dovodi u pitanje monopol Državnog odvjetništva na podnošenje tog pravnog lijeka zbog nedostatnih odredaba koje ne osiguravaju pravnu jednakost stranaka. Naime, novim se uređenjem predviđa da ovaj zahtjev može podnijeti i protivna stranka ako je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske bilo stranka u upravnom sporu ili je zastupalo tuženika u upravnom sporu, kao i u slučaju ako Državno odvjetništvo Republike Hrvatske utvrdi da ne postoje uvjeti za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti, a o tome je ne obavijesti najkasnije u roku 90 dana od dana podnošenja prijedloga. Novi Zakon detaljnije uređuje pitanje izvršenja sudskih odluka te uvodi novčane kazne za čelnike nadležnih javnopravnih tijela. Naime, prijašnji iznos novčanih kazni za čelnike javnopravnih tijela neusporedivo je manji u odnosu na novčane kazne koje su zapriječene fizičkim osobama za neizvršenje rješenja sukladno Zakonu o općem upravnom postupku te je bilo nužno te iznose uskladiti. Brzina, obujam i složenost promjena, na posredan će način prisiliti upravne suce da prate praksu domaćih sudova, ali i praksu Europskog suda za zaštitu ljudskih prava i Suda Europske unije i da u njoj traže uporište za rješavanje i izvršavanje konkretnih sporova. Zbog toga proučavanje suradnje između nacionalnih upravnih sudova predstavlja nužnost i upravo u tom Europska unija pronalazi svoju dosljednost. 

Cilj projekta pod nazivom “Upravni spor u Republici Hrvatskoj: sadašnje stanje i smjer razvoja” je, upotrebom znanstvenih metoda, istražiti prostor za daljni razvoj hrvatskog upravnog spora, primarno kroz komparativno iskustvo, ali imajući u vidu pravna rezoniranja koja dolaze od strane i pripadajuću praksu Suda EU i Europskog suda za ljudska prava, kao i uvažavajući različita načela (izražena i neizražena) koja su nužna demokratskom društvu koje počiva na trodiobi vlasti. Polazeći od osnovnih teorijskih opredjeljenja upravnog spora pune jurisdikcije u pravu Republike Hrvatske istraživačko pitanje glasi: postoji li prostor za daljnji razvoj hrvatskog upravnog spora koji će doprinijeti sveobuhvatnijoj zaštiti objektivne zakonitosti i prava stranaka u suvremenom i dinamičnom društvenom i pravnom životu? Sukladno navedenom, glavna hipoteza glasi: prostor za daljnji razvoj hrvatskog upravnog spora, koji će doprinijeti sveobuhvatnijoj zaštiti objektivne zakonitosti i prava stranaka u suvremenom i dinamičnom društvenom i pravnom životu.

Akronim projekta: UMSP

Voditelj projekta: prof. dr. sc. Ines Medić

Članovi projektnog tima: prof. dr. sc. Ines Medić, Nikolina Tomaš, mag. iur.

Opis projekta: Migracije kao fenomen datiraju od pamtivijeka. Ljudi oduvijek imaju potrebu za istraživanjem i/ili boljim životom. Na tom putu potrage za boljim sutra neminovno se susreću i s pravnim reperkusijama svojih odabira. Među najvažnijima su, svakako, reguliranje osobnog i obiteljskog statusa. S početkom 21. stoljeća migracije postaju sve masovnije i stvaraju pritisak na države primateljice da svoje zakonodavstvo usklade s novonastalim okolnostima, tj. da osiguraju poštovanje temeljnih prava migranata, izbjeglica, azilanata i drugih kategorija koje uživaju zaštitu. U mnogim situacijama postoji jaz između prava koja migranti uživaju prema međunarodnom pravu i poteškoća s kojima se suočavaju u zemljama u kojima žive, rade i preko kojih putuju.To je postalo i više nego očito za vrijeme europske migrantske krize, gdje je i Hrvatska kao dio tzv. Balkanske rute bila suočena s identifikacijom, utvrđivanjem i priznavanjem osobnog i obiteljskog statusa dotad neviđenog broja migranata. Iako praksa Suda EU i Europskog suda za ljudska prava nedvojbeno ukazuju na to da je zaštitu identiteta i obiteljskog života moguće ostvarivati na temelju prava EU i različitih odredaba Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, za učinkovitu realizaciju tih prava ključno je zakonodavstvo države primateljice.

Naime, pitanja vezana uz osobni i obiteljski status tiču se kako utvrđivanja statusa stečenog u inozemstvu, tako i priznavanja statusa stečenog u inozemstvu. Utvrđivanje statusa vezano je uz strane javne isprave, a priznavanje statusa uz priznavanje osobnog imena, bračnog statusa, statusa izbjeglice, roditeljskog statusa, posvojenja, profesionalnih kvalifikacija, obiteljskog statusa, itd. I u jednom i u drugom slučaju radi se o problematici koju nije moguće rješavati samo na temelju ljudskih prava ili prava stranaca ili samo na temelju međunarodnog privatnog prava, nego isključivo kombinacijom navedenih metoda. Stoga je svrha ovoga istraživanja preispitati podržavaju li postojeća nacionalna rješenja prenosivost odnosno održavanje stabilnosti osobnog i obiteljskog statusa migranata u RH. Dok u odnosu na određena gore spomenuta pitanja barem prima faciae ne postoji očiti problem odredbe koje se tiču priznavanja osobnog imena stečenog u inozemstvu, bračnog statusa stečenog u inozemstvu, roditeljskog statusa stečenog u inozemstvu i obiteljskog statusa stečenog u inozemstvu nisu dovoljno razrađene i ne pokrivaju sve potencijalne scenarije. Slijedom navedenog, cilj je ovog istraživanja utvrditi potencijalne lacunae legis i ponuditi moguća rješenja.

Akronim projekta: UPRTD

Voditelj projekta: izv. prof. dr. sc. Ratko Brnabić

Članovi projektnog tima: izv. prof. dr. sc. Ratko Brnabić, izv. prof. dr.sc. Marko Ivkošić, Ivan Čulić, mag.iur, Ivica Kusić, mag. oecc., Ante Šimun Majstorović, mag. iur.

Opis projekta:

Svrha istraživanja: 
Svrha ovog istraživanja je identificirati ključne aspekte znanja i vještina koje su potrebne za uspješno upravljanje trgovačkim društvima u suvremenom poslovnom okruženju. Razumijevanje ovih elemenata pomoći će menadžerima i donositeljima odluka u optimizaciji poslovnih procesa i strategija za dugoročni rast i održivost. U kontekstu globalizacije, digitalizacije i sve složenijih tržišnih uvjeta, projekt teži pružiti smjernice za unaprjeđenje edukacijskih programa i profesionalnog razvoja budućih i sadašnjih menadžera.

Ciljevi istraživanja: 

1. Identificirati ključne kompetencije: Definirati osnovne vještine i znanja koja su neophodna za učinkovito upravljanje trgovačkim društvima.;
2. Proučiti utjecaj suvremenih trendova: Istražiti kako globalizacija, digitalna transformacija i održivi razvoj utječu na zahtjeve u upravljanju.;
3. Razviti model znanja i vještina: Predložiti model koji povezuje potrebne kompetencije s uspješnošću trgovačkih društava.;
4. Pružiti praktične preporuke: Formulirati konkretne smjernice za implementaciju edukativnih programa i razvoja menadžera.

Osnovne hipoteze:

1. Uspješno upravljanje trgovačkim društvima zahtijeva kombinaciju tehničkih, strateških i interpersonalnih vještina.;
2. Suvremeni trendovi, poput digitalizacije i održivosti, redefiniraju tradicionalne uloge menadžera u trgovačkim društvima.;
3. Postoji jasna povezanost između razine specifičnih kompetencija menadžera i financijskih te operativnih rezultata trgovačkih društava.

Istraživačka pitanja:

1. Koje su ključne kompetencije potrebne za upravljanje trgovačkim društvima?
2. Kako suvremeni izazovi, poput digitalne transformacije i održivog razvoja, mijenjaju zahtjeve prema menadžerima?
3. Postoji li značajna povezanost između menadžerskih kompetencija i uspješnosti trgovačkih društava?
4. Koje su najbolje prakse za  razvoj i implementaciju edukativnih programa usmjerenih na razvoj potrebnih znanja i vještina?

Metodologija istraživanja:

1. Analiza literature: Pregled postojećih istraživanja o ključnim kompetencijama menadžera i suvremenim izazovima u upravljanju;
2. Empirijsko istraživanje: Provođenje anketnih istraživanja i intervjua s menadžerima trgovačkih društava različitih sektora;
3. Studije slučaja: Detaljna analiza odabranih trgovačkih društava kako bi se razumjela povezanost menadžerskih kompetencija i uspješnosti poslovanja;
4. Statistička analiza: Korištenje regresijskih modela i drugih alata za analizu povezanosti između varijabli. 

Očekivani rezultati uključuju:

1. Identifikaciju ključnih znanja i vještina potrebnih za upravljanje u izazovnom poslovnom okruženju.
2. Razvijanje praktičnih alata za procjenu i razvoj menadžerskih kompetencija.
3. Prijedloge za edukacijske programe koji mogu podržati profesionalni rast menadžera.
4. Doprinos akademskoj literaturi o menadžmentu trgovačkih društava. 

Zaključak: projekt "Upravljanje trgovačkim društvima – analiza znanja i vještina potrebnih za uspješno poslovanje" predstavlja ključni doprinos razumijevanju kompleksnosti menadžerskih zahtjeva u suvremenom okruženju. Usmjeren je na pružanje praktičnih i teorijskih rješenja za poboljšanje upravljanja u trgovačkim društvima, čime može doprinijeti jačanju gospodarstva i konkurentnosti društava na tržištu.